Sunčana vrata dovode pojedinca na put Ljubavi i Mudrosti. Tko u sebi otkrije ta dva
prekrasna bisera može spoznati tajnu cjelokupnog uređenja Svemira,
od najmanjih zakonitosti sve do PraSvjetlosti Vječne
Vatre koja napaja sav Beskraj.

Onosmil Zlatobor

 GOSPODINOVE PROPOVIJEDI
​»Hranjenje četiri tisuća«​ 

 

Marko 8, 1-9: U ono vrijeme, kad se ponovo skupi mnogo naroda i nije imao što pojesti, dozva svoje učenike te im reče: »Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje sa mnom, a nemaju što pojesti. Otpustim li ih gladne njihovim kućama, klonut će na putu. Neki su od njih došli izdaleka.« Njegovi mu učenici odvratiše: »Otkud bi ih netko mogao ovdje u pustinji nasititi kruhom?« »Koliko kruhova imate?« zapita ih »Sedam«, odgovoriše. Tada zapovjedi narodu da posjeda po zemlji. Zatim uze sedam kruhova te pohvali i prelomi ih. Potom ih je davao svojim učenicima da ih podijele. I oni ih podijele narodu. Imali su i malo ribica. Kad ih blagoslovi, zapovjedi da i njih podjele. Svi jedoše i nasitiše se. I od preostalih ulomaka dignu sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Nato ih otpusti. 

ISUS: »Ovo se poglavlje bavi još jednim hranjenjem mnoštva koje se okupilo oko Mene, naime, četiri tisuće ljudi. Na kraju je ostalo za sedam košara ostataka kruha, dok je na početku bilo na raspolaganju samo sedam kruhova i nekoliko riba.

Jednom sam učinio slično čudo nahranivši pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribe, kad je ostalo ostataka kruha za dvanaest košara. Duhovno značenje pet kruhova i dvije ribe već znate. I u ovom drugom slučaju, kad Sam umjesto pet nahranio samo četiri tisuće ljudi sa sedam kruhova i s nekoliko riba, bilo je za sedam punih košara ostataka. U usporedbi s dvanaestoricom prve prilike, sve ima svoje Duhovno značenje, što ću vam sada objasniti.

Dvanaest košara ostataka pri prvom čudu označava dvanaest izraelskih plemena, kao što i dvanaest zapovijedi, a sedam košara ostataka pri drugom čudu označava Mojih glavnih sedam svojstava koja bi trebala ostati s ljudima kako bi ih ojačala i služila im kao putokaz, kada više neće imati Mene. Ovih sedam svojstava su: Ljubav, Strpljenje, Poniznost, Opraštanje, Ustrajnost, Požrtvovnost i Milosrđe. Kad Sam propovijedao Židovima, ponekad Sam im morao reći: 'Tko ima uši, neka čuje!' To je jasno ukazivalo na činjenicu da je kod njih puno toga ulazilo na jedno uho te izlazilo na drugo, te da većina nije razumjela Moje učenje na način na koji Sam želio da ga razumiju. Čudo njihove sitosti na kraju Moga govora, koje se mora protumačiti u prispodobi, pokazuje kako je ostalo ono što je najvažnije. Kao što su konzumirali kruh i ribu da bi utažili tjelesnu glad, i ostavili sedam košara kruha, tako su i sadržaj Mojih riječi razumjeli samo površno i ignorirali njihovu suštinu, to jest Mojih sedam osnovnih svojstava koje Sam im htio usaditi s usporedbama, čudima i aktivnim poučavanjem.

Iako su postojale Moje prispodobe, učenja i čuda koja Sam činio da bih ljudima otvorio oči, uvijek je bilo prisutno dovoljno pismoznanaca i farizeja koji su činili sve da umanje ili čak ponište utisak koji su Moja djela ostavila ljudima. Činjenica da Ja i Moji učenici nismo prisustvovali ceremonijalnim običajima hrama, kao što je bilo ritualno pranje itd. – je također uzrokovala njihovo osuđivanje. Bili su ozlojeđeni zbog dobrih djela, liječenja bolesnih i drugih stvari ako su bile provedene na Subotu ili koji drugi dan za vrijeme vjerskog blagdana. Postali su bijesni ako nisam obraćao pažnju na zapovijedane postove ili Sam se družio s ljudima koji su u njihovim očima bili veliki grješnici i varalice. Stoga su sumnjičavo gledali na sve što Sam govorio i radio.

Time su pridonijeli raznim opomenama i upozorenjima koja Sam davao Svojim učenicima i ljudima koji su Me slijedili, čime Sam im htio pokazati da je kod Mene jedino važno Duhovno, a ne materijalno. Otuda i riječi: 'Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje!’ Iz istog razloga Sam upozoravao Svoje učenike da se čuvaju farizejskog i Herodovog kvasca i naglasio ono što je prorok prorekao: 'Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od Mene!'

Kad sam ovih četiri tisuće nahranio sa sedam kruhova i nekoliko riba i time ih materijalno zadovoljio, ostalo je kruha za sedam nagomilanih košara. Iako su izgledali kao da su Duhovno zadovoljni, nisu obraćali pažnju na svojstva koja Sam odredio za najviša. Svaka košara s raznolikim sadržajem velikih i malih mrvica kruha jasno pokazuje različite načine na koje se gore spomenuta svojstva mogu koristiti u ovom životu, kada čovjeku nije draže da je njegova košara napunjena s drugim, svjetovnim stvarima i time ne ostavlja nikakav prostor za Moj kruh i Moja Duhovna svojstva.

Nema mnogo onih koji razmišljaju poput sirofeničke supruge koja je, kad sam rekao da se Moj kruh ne baca psima, s punim povjerenjem odgovorila da psi smiju ispod stola jesti dječje mrvice, što znači: ako su slabi, još uvijek nezreli, nisu vrijedni ili sposobni jesti izravnu hranu s neba, treba im dopustiti da prikupljaju komadiće onoga što koristi Duhovnom stanju pojedinca.

U to doba nije bilo mnogo takvih duša punih vjere, a danas su već postale iznimna rijetkost.

Kao što Sam se morao boriti protiv svih postojećih stavova, bilo svjetovnih ili vjerskih, i – kao što Sam i Sam jednom rekao – nisam očekivao toliko od Židova koliko od samih pogana, tako je i danas, kada se ne očekuje puno od onih koji se nazivaju kršćanima i koji ozbiljno vjeruju da jesu, ako samo pohađaju propisane crkvene obrede. Pogotovo oni, kojima je suđeno da postanu najplodnije područje Moga učenja, više od svih drugih su najveći protivnici svega što ih budi iz njihove tako prikladno regulirane vjerske doktrine te zahtijevaju požrtvovnost i samoodricanje izvan svojih mogućnosti, jer im nedostaje unutarnja snaga kojom bi mogli pobijediti običaje i predodžbe na koje su navikli.

Slični su većini slušatelja toga doba. Tražili su Me svuda u crkvama, ali ne na životnoj cesti, gdje bi svojim djelima potvrdili ono što su tako često obećavali u crkvama. I oni su gladni, baš kao i drugi, ali suštinu Moga učenja, sedam košara, ostavljaju netaknutu, nego jedu samo ono što im se u tom trenutku najviše sviđa.

Ako vam dajem ovaj primjer hranjenja četiri tisuće sa sedam kruhova i nekoliko riba kao osnovu današnje propovijedi, ona je mišljena kao upozorenje svakom slušatelju Moje Riječi da se ne zadovolji površnim dojmovima Mojih riječi, već traži Duhovnu Hranu koja je njima obuhvaćena, djeluje prema njoj i također potiče druge da djeluju na isti način.

Bio Sam veoma svjestan da Moji slušatelji nisu plodno tlo za Moje učenje; ali znao Sam da ne govorim i djelujem samo za njih, već za cijelo čovječanstvo za njima. Nisam gradio samo za ono vrijeme; Moje namjere to daleko prelaze. Kao namjere Božanskog, Beskonačnog Bića su trajne i vječno učinkovite. Na njihov zahtjev za čudesnim znakom, odgovorio Sam čak i farizejima i pismoznancima da ova generacija neće primati znakove s Moje strane, što znači da tamo gdje je Moja vidljiva pojava najveći čudesni znak, nije potreban nikakav daljnji dokaz za Moju Božansku Prirodu i vječno postojanje Mog Učenja.

I ono što sam tada rekao farizejima i pismoznancima vrijedi i danas za sve one licemjerne redovite posjetitelje crkve i sve učenjake vašeg vremena koji razvijaju svoju filozofiju o materiji. Ni oni neće vidjeti nikakav znak jer ne žele prihvatiti najveći znak, glas Boga i Oca u svojim vlastitim srcima. Stoga mnogi vaši znanstvenici, unatoč stalnom otkrivanju zakona prirode, ne vjeruju da mora postojati davalac zakona. Radije se stalno suočavaju sa vlastitim ja, umjesto da priznaju poraz uz stvarne dokaze za postojanje BOGA.

Čak i u ovo vrijeme se odvija stalna nasilna borba između ceremonije i Duha, između zablude i Istine, koja uzbuđuje sve duše. Sve sekte, svi vjernici nastoje prilagoditi nove ideje starima i spojiti ih s onim što je postalo navika; ali uzalud. Nije moguće služiti dvojici gospodara – treba odlučiti između materije i Duha! I jer mnogi ne mogu ili ne žele donijeti odluku, to je odgovorno za činjenicu da što ih više želim nahraniti Duhovnim kruhom, to više uživaju – uz neke rijetke iznimke – u onome što nije važno, pa čak i teže za tim, ostavljajući pritom netaknuto ono što je izvorno, bitno i Duhovno istinito.

Stoga Moji učenici sadašnjeg vremena, poput onih u vrijeme Moje Duhovne misije, moraju sakupljati ostatke mrvica Moga nebeskog učenja ili duhovnog kruha te iskušati sreću s onima koji su gladni, dok se na kraju sedam košara Mojih Božanskih svojstava ne isprazne u veliku košaru života čovječanstva, kao i svakog pojedinca.  

I vi ste upozoreni: nadasve se trudite usvojiti Mojih sedam svojstava! Ne budite površni što se tiče Duhovne hrane i nemojte misliti da je slušanje i čitanje dovoljno! Ni najmanje! Jer budem jednom i k vama poslao sakupljača i pokupit ću ono što je ostalo u košare i sahranit ću to za bolje i dostojnije koji si sposobni korisno uporabljati Duhovni sadržaj, dok vi – u svojoj zabludi da sve već znate – niste ni na prvome stupnju Duhovne spoznaje.

Stoga, preuzmite na sebe velike bolove da postanete dostojni Moje izravne komunikacije – kao nekada Moji učenici! I vi također, poput ovih učenika, širite Moju Riječ. Posijte je, ali na takav način da neće pasti na kameno tlo. Zapamtite da sve što tako bogato primate od Mene nije upućeno samo vama, već kroz vas i drugima. Neki među vama naići će na okolnosti u kojima će morati isprobati ono što su pročitali i čuli; morat će pokazati u kojoj su mjeri to razumjeli i prihvatili, kako bi zatim mogli prenijeti drugima tako kao što su primili od Mene.

Zato ne ostavljajte ostatke Moga Kruha! Uživajte ga Duhovno! Učinite ga svojim kako bi mogli – kao živi svjedoci – dokazivati djelima, a ne samo riječima, da su LJUBAV, STRPLJENJE, PONIZNOST, OPRAŠTANJE, USTRAJNOST, POŽRTVOVNOST i MILOSRĐE temelj vaše vjere, sedam košara u kojima namjeravate prikupiti svoja Dobra djela, kako bi ih mogli u vlastitoj košari života predati Njemu koji vas uvijek iznova obasipa s toliko podrške i toliko Svjetla iz Svojih Nebesa! Amen.«

Gottfried Mayerhoffer: Gospodinove Propovijedi (str. 217 – 222)

   

U ovim objavama GOVORI nam ON koji je SVE te JEDINI Milostivi i Predobri Dragi

OTAC i nema drugog OCA, odnosno JEZGRE oko koje kruži sve postojeće

beskonačno Stvaralaštvo, a mi smo Njegova prva Mila DJECA, koju

nas je iz Središta OČEVA SRCA, Vječna MILOSTIVA LJUBAV

otkupila teškim mukama i krvlju na križu te nas

strpljivo čeka sa svom TOPLINOM SRCA

da nas primi u svoj Svjetlosni vječni

OČEV ZAGRLJAJ. AMEN!

Onosmil Zlatobor