Sunčana vrata dovode pojedinca na put Ljubavi i Mudrosti. Tko u sebi otkrije ta dva
prekrasna bisera može spoznati tajnu cjelokupnog uređenja Svemira,
od najmanjih zakonitosti sve do PraSvjetlosti Vječne
Vatre koja napaja sav Beskraj.

Onosmil Zlatobor

 GOSPODINOVE PROPOVIJEDI
​»MOJ ulazak u Jeruzalem«​ 

 

Matej 21, 1-9: Kad se približiše Jeruzalemu i stigoše u okolicu Betfage na Maslinskoj gori, Isus posla dvojicu učenika i reče im: "Idite u selo što je

pred vama! Tu ćete odmah naći privezanu magaricu i s njom magare.

Odvežite je te mi ih dovedite! Počne li vam tko što govoriti, recite

mu: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti. To se dogodilo, da

se ispuni proročka riječ: 'Rečite kćeri sionskoj: Evo, kralj tvoj

dolazi k tebi, ponizan i jaše na magarici i na magaretu -

tovarčiću.' Učenici odoše i učiniše kako im je Isus

naredio. Dovedoše magaricu i magare te staviše

na njih svoje haljine i Isus sjede na njih. Mnogi

ljudi razastriješe svoje haljine po putu, dok su

drugi trgali grane sa stabala te ih prostirali

putem. A narod što je išao i pred njim i za

njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu!

Blagoslovljen koji dolazi u ime

Gospodnje! Hosana na nebu!"

ISUS: "Ovo poglavlje započinje MOJIM ulaskom u Jeruzalem. Na magarici, koja je oličenje Poniznosti, prihvatio Sam kao Najponizniji čovjek klanjanje mnogih vjernih, a zatim se uputio prema najumišljenijim ljudima tog vremena, visokim svećenicima i farizejima u hram. Tamo Sam izvana stvarno očistio kuću molitve materijalnog gnoja, time da Sam istjerao mjenjače i trgovce golubima. Što se tiče čišćenja duhovne prljavštine u mišljenju gospodara unutar onih zidova, moram prepustiti vremenu, da pokaže koji među njima će jednog dana očišćen doći u MOJE KRALJEVSTVO.

Sve što se tamo dogodilo tijekom MOG ŽIVOTA ima svoje Duhovno Značenje za Čitavo Kraljevstvo Duhova i Duša. JA Sam kao SIN ČOVJEČJI na vašoj zemlji predstavljao veliko načelo MOG UČENJA LJUBAVI, koje mora proći kroz sve razvojne stupnjeve Života i koje neće služiti samo kao uzor i dostižan Cilj poželjan svim kreativnim bićima, nego hoće, jer Sam JA Sam za primjer, i također ću biti putokaz na dugom putu Duhovnog Savršenstva, u sjajnom blijesku MOJE BOŽANSTVENE SVEMOĆI, LJUBAVI i MUDROSTI koja vas potiče na oponašanje.

Ono što Sam učinio u hramu – i njegovo čišćenje, kao i MOJI govori u parabolama upućenim pismoznancima i farizejima – Duhovno je uzeto ono što se događa u svakom pojedinom ljudskom SRCU, čim se pokaže u najmanjoj mjeri prihvatljivo za MOJE UČENJE, jer i tamo ulazim u slici PONIZNOSTI i OSJEĆAJNOSTI. Tamo MI je došla obradovana Duša, uzbuđena DUHOM u sebi, s hvalospjevima Sreće i Radosti. I tamo Sam usmjerio prvi Svoj pogled na uklanjanje svjetovnih strasti, uglavnom sebičnosti – kao najutisnutije slike. A zatim počeo Sam toj pojedinačnoj ljudskoj duši dodjeljivati Duhovnu Hranu koja je odgovarala parabolama koje sam govorio pismoznancima i farizejima. Oni, doduše, nisu razumjeli sve u Duhovnom značenju koje Sam imao na umu, no ipak nisu mogli zatajiti istinu parabola.

Ali što su napravili farizeji i pismoznanci slušajući MOJE RIJEĆI? Odbacili su MOJE UČENJE i pokušali su Me ubiti. Mnogi ljudi u čija Sam SRCA trijumfalno ušao u početku napravili su isto. Čim su se suočili sa samoodricanjem i žrtvom, okrenuli su Mi leđa i htjeli izbrisati dojmove o Mojem prvom dolasku, umjesto da svoje materijalno traganje za bogatstvom i ugodnim vremenskim životom podvrgnu Duhovnom i Višem Životu.

Moj ulazak u Jeruzalem i hram predstavlja takvo razdoblje preobraćenja kako za pojedine ljude, tako i za cijelo čovječanstvo. Priprema za Duhovni preporod utrla je put izvana; ali onda je prilazio sve bliže Jezgri Životu, samom SRCU, da bi svojim posljednjim glavnim pokušajem postigao pobjedu nad svim vanjskim nevoljama.

I za vrijeme Mog bivanja na zemlji uglavnom Sam se zadržavao u gradovima i selima van običnih putova i baš tamo, među manje pokvarenim pukom i među poganima, tražio Sam vjernike. Tek što se približavao kraj Mog zemaljskog Puta, dobrovoljno Sam se naputio na takva mjesta – jedno od njih je bio baš Jeruzalem i njegov hram – gdje Sam već prije znao da će Moje Učenje naići na najveće protivljenje. Unaprijed Sam vidio i da ako nastavljam uspjesima za vrijeme Mog Poučavanja, materijalno će se za Mene sve pogoršati i tada će baš duhovni trijumf Mog Istinskog Učenja LJUBAVI biti najveći. Dobro Sam znao da ako se neću, kao već prije, maknuti s puta Svojim najvećim protivnicima i neprijateljima i otići iz njihove blizine, neću izbjeći njihovim osvetničkim planovima. To Sam Ja odlučio i tako je moralo biti. Samo na taj način Moje je Učenje moglo steći Vječno postojanje i trajanje.

Takvo sjeme koje sam sijao u Judeji i Palestini i drugim mjestima neće pasti na neplodna tla; jer sam Svojim uskrsnućem okrunio Svoj Rad i svaka potraga koja je uslijedila, svaka veća žalost i svaka patnja koja je zadesila moje vjernike umnožila je i ojačala Moje sljedbenike. Svaki takav događaj položio je Kamen u veliku zgradu Mog Duhovnog Stvaranja, da bi jednom kao Duhovni Jeruzalem postalo Središte Duhovno-Nebeskog Života.

Ono što je Jeruzalem bio za Židove, to mora postati Moje stvorenje za Moje Duhove i Duše. I ono što je bio hram kao prebivalište Jehovino u Najsvetijem, to mora jednom postati svako ŽIVOI SRCE – naime, hram u kojem se Ja mogu nastaniti i prebivati u njemu bez srama.

Kako što je bilo u ono vrijeme Meni, tako će biti ljudima u općenitom i pojedinačnom. Što će čovjek više okretati svoju unutrašnjost prema Meni, to će steći više protivljenja; jer s Duhovnim Napretkom raste broj neprijatelja koji ga žele pobijediti i uništiti.

U to vrijeme išao Sam, nakon Svog posljednjeg pojavljivanja u hramu, suočiti se s najvećom Patnjom koju čovjek može podnijeti. Na taj način ide na duhovnom putu i čovjek u svom napretku u susret sve većim poteškoćama. Svijet će mu biti sve tuđi i osvetit će mu se zbog zanemarivanja. Gomilaju se prepreke u društvenom životu, kao i utjecaji iz Duhovnog svijeta koji plahoj Duši otežavaju hodanje Mojim Putem. Sve će postati vjerna slika Moje vlastite Patnje i Borbe dok ne dođe prekretnica, kad će se u potpunosti napustiti svjetovnost i Duhovno će se kraljevstvo uhvatiti svom Snagom. Tada će zastava Duhovnog trijumfa s jedne strane, i ona sa svjetovnom požudom s druge, voditi čovjek ili prema Meni ili dalje od mene. Ako čovjek slijedi Moj Primjer, također će steći uskrsnuće uz svoj Duhovni Preporod. Ako, pak, slijedi svijet, njegova će sudbina biti sudbina Jeruzalema koji je ostao pri svjetovnoj radosti i nakon kratkog vremena postao gomila ruševina, a njegovi stanovnici moraju kao robovi drugih naroda živjeti rasijani po svim dijelovima svijeta.

Moj ulazak u Jeruzalem je za cijelo čovječanstvo Duhovno daleko najvažniji, kao što ono sluti. Ulazak u Jeruzalem znači Moje Približavanje čovječanstvu i zapravo je Posvećenje Živih ljudi i Duhova. Ulaskom u Jeruzalem i hram Posvetio sam te zidove, otvoreno ih priznao kao Svoje imanje i potvrdio da mu Nisam dao premalo poštovanja kada sam kao OTAC STVARANJA u jednostavnoj haljini, jašući na magarici, Ponizno i Osjećajno Zamolio za prihvat kod ljudi.

Taj ulazak govori, duhovno gledano, o sljedećem: Želim napraviti ljudsko srce za Svoje prebivalište. Tamo želim biti obožavan i voljen tako da se primjenjuje Moje učenje. Kao što je bio hram u Jeruzalemu sagrađen u moju čast, kao Božja kuća sa svim sjajem i blistavošću koji je svijet mogao pružiti u to vrijeme, tako bi i ljudsko srce i ljudska duša trebala biti opremljena svim duhovnim vrlinama kojima će biti obdaren istinski čovjek kao Moja točna slika, jer Sam ga baš za to jednom stvorio te odredio.

Hram u Jeruzalemu bio je kuća svjetovnog sjaja i u njemu je trebalo prebivati Duhovno Veličanstvo. Tako mora i čovjek postati biće koje se, stojeći na granici između dva svijeta, jednom nogom oslanja na materijalni svijet, ali pogled i SRCE usmjerava prema Duhovnom te tako kroz prvi doseže drugi. Ovo čišćenje materijalnog i privlačenje Duhovnog Poslanje je čovjeka na ovome svijetu, to je Poslanje Duhova. Bilo je to Moje vlastito poslanje i još uvijek je vaše.

Sada diljem svijeta puše Duhovni vjetar da bi očistio ljudska SRCA svjetovnih isparavanja, jer sam blizu Gospodin i OTAC. Oslanjajući se na svoju magaricu, na ovaj simbol Poniznosti, čekam pravi trenutak u kojem ćem trijumfalno ući u vaša SRCA kako biste i vi mogli pjevati MENI u Susret HOSANA!

Veliko vrijeme Duhovnog Preporoda stoji pred vratima, zahtijevajući ulazak u one prostore koji su na početku Stvaranja stvoreni i opremljeni samo za OCA svega postojanja. Široko otvorite vrata kako bi vam vjetar LJUBAVI očistio SRCA mjenjača i prodavača goluba, dakle svjetovnog sebičnog postupanja! Dolazi vrijeme kada će OTAC zahtijevati odgovor o Dobrima koje vam je povjerio. Kao što bi hram u Jeruzalemu morao biti Kuća Božja, tako je i vaše SRCE određeno za MOJE PREBIVALIŠTE. 

Pomislite, materijalno vrijeme žuri, vaš život nestaje iz minute u minutu i uskoro će anđeo smrti od vas tražiti izvješće o povjerenim vam Dobrima! Nemojte ih zakopati, nego ih istresite da bi vam bio dozvoljen ulaz u veliko Duhovno Kraljevstvo, u ovaj Veliki Duhovni Jeruzalem i u njegov hram – kao prebivalište vašeg OCA – i da nećete morati kao okorjeli farizeji, kao robovi svojih vlastitih strasti lutati uokolo u svim velikim prostorima MOGA STVARANJA. Doista ćete tamo pronaći sve što vas je jednom usrećivalo i donosilo vam radost, ali uz sve te tečne užitke ipak će vam faliti oni veći, daleko važniji užici MOJE LJUBAVI i MOJE MILOSTI. Jer znajte: Ako vaše SRCE ne bude MOJE PREBIVALIŠTE i ne budete svugdje, kamo god se okrenuli, uvijek nosili MENE U SRCU, nećete Me naći nigdje drugdje, čak ni u Velikom Duhovnom Jeruzalemu koji nije ništa drugo nego DUHOVNO NAČELO LJUBAVI koja je Sve stvorila, Sve sačuvala i postupno vodila dalje do Sve Većeg BLAŽENSTVA.

Obratite pažnju na to! Gledajte Duhovnim Očima svoje vrijeme, njegove događaje i težnje i lako ćete shvatiti da je blizu vrijeme kada ću JA, OTAC, jašući na magarici, ući u Duhovni Svijet, u Duše ljudi! Blago onome koji je spreman, jer njega MOJ ULAZAK neće iznenaditi! Neće se uplašiti, nego će za njega to biti proslava MOG ULASKA u Jeruzalem, kao što su ga jednom, prije više od tisuću godina slavili Moji sljedbenici.

Stoga, pripremite za MENE i MOJE UČENJE LJUBAVI primjeren prihvat da biste Me mogli zazivati „Hosana“! AMEN!!!

Gottfried Mayerhoffer: Gospodinove Propovijedi (str. 119 – 124)

   

U ovim objavama GOVORI nam ON koji je SVE te JEDINI Milostivi i Predobri Dragi

OTAC i nema drugog OCA, odnosno JEZGRE oko koje kruži sve postojeće

beskonačno Stvaralaštvo, a mi smo Njegova prva Mila DJECA, koju

nas je iz Središta OČEVA SRCA, Vječna MILOSTIVA LJUBAV

otkupila teškim mukama i krvlju na križu te nas

strpljivo čeka sa svom TOPLINOM SRCA

da nas primi u svoj Svjetlosni vječni

OČEV ZAGRLJAJ. AMEN!

Onosmil Zlatobor